Lobiranje za šećerne kvote

Tijekom procesa pristupanja Europskoj uniji, Hrvatska je pregovarala o izvoznim kvotama šećera na tržište EU (što će utjecati na izvozne kvote u budućnosti). Kako bi se osigurala dugoročno održiva proizvodnja šećera u RH, bilo je potrebno osigurati najviše moguće kvote i osigurati proizvodnju svih triju hrvatskih šećerana iz šećerne repe. Cilj projekta bio je izlobirati optimalne izvozne kvote šećera na tržište EU i ojačati ulogu hrvatskih predstavnika u pregovorima s EU te dogovoriti konačne količine kvote šećera između 160.000 i 200.000 tona godišnje.

Kako bi se ostvarili zadani ciljevi, H&P tim udružio se s lobističkom tvrtkom iz Bruxellesa i uključio mnoštvo dionika koji su mogli ostvariti dodatni pritisak na hrvatsku Vladu/pregovarački tim kako bi se osigurala što bolja pozicija hrvatskih proizvođača šećera i uključile institucije Europske komisije. Bilo je važno postići strateško partnerstvo između svih ključnih dionika, uključujući i hrvatske tvornice šećera i šećerne repe koje je vodio menadžment tvornice Viro.

Nadalje, posebna pažnja pridavala se informiranju i edukaciji članova Hrvatskog sabora o pitanjima vezanim za proizvodnju šećera što je povećalo važnost teme u pregovorima Hrvatskog sabora. H&P je učvrstila lobističku ulogu u Bruxellesu i uspostavila izravne kontakte s nacionalnim i lokalnim vlastima. Naravno, mediji su korišteni za prenošenje ključnih poruka i informiranje javnosti o budućnosti proizvodnje šećera u Hrvatskoj. Hrvatska Radiotelevizija (HRT) organizirala je posebnu TV emisiju u najgledanijem terminu kako bi se raspravila tema izvoza šećernih kvota iz Hrvatske u EU sa svim ključnim dionicima te su svi ključni mediji izvještavali o temi sa značajnim interesom. Proizvođači su također najavili prosvjed i blokadu ceste u slučaju da prihvaćena kvota šećera bude preniska.

Rezultat

Tema je postala jedna od najzastupljenijih ekonomskih tema u hrvatskim medijima. Svi ključni dionici su informirani te su se aktivno uključili u proces, podržavajući hrvatsku šećernu industriju. Ispregovarana izvozna kvota od 180.000 tona godišnje bila je zadovoljavajuća hrvatskim proizvođačima šećera (početni prijedlog EU-a bio je 92.000 tona, dok su proizvođači šećera tražili kvotu od 240.000 tona)

Ovaj je slučaj poslužio kao primjer lobiranja u literaturi korištenoj u Hrvatskoj, Sloveniji, Srbiji i Makedoniji. Hrvatski novinar koji prati gospodarstvo izjavio je kako se radi o ‘jednom od najboljih primjera profesionalne lobističke kampanje’ u Hrvatskoj.